izvor: autorska fotografija
Samoborje grad u blizinu Zagreba. Trenutno broji oko 37.500 stanovnika. Kroz povijest, a i danas, Samobor je jedno od najpopularnijih izletničkih destinacija u Hrvatskoj, posebice za stanovnike glavnoga grada Zagreba. Ovaj grad obuhvaća 77 mjesta i naselja, među kojima su i Velika Jazbina, Mala Jazbina, Kotari, Rakov Potok i mnogi drugi. Grad Samobor udaljen je od grada Zagreba 25 kilometara, a od graničnog prijelaza sa Slovenijom samo 4 kilometra. Povijest Samobora je vrlo duga i zanimljiva. Poveljom kralja Bele IV. 1242. godine, Samobor je dobio status slobodnog trgovačkog sjedišta. U doba Napoleona, Samobor je bio dio Ilirskih pokrajina te se nalazio pod francuskom upravom. Zbog svojeg vrlo povoljnog položaja i blizine Zagreba, Samobor je razvio obrtništvo kao jednu od svojih glavnih gospodarskih grana.
- izvor: autorska fotografija
Ovu subotu posjetio sam ovaj simpatičan gradić sa svojim roditeljima. Iako sam u Samoboru bio već bezbroj puta, uvijek se radujem ponovnom posjetu ovome malome raju u blizinu hrvatske metropole. Također, moram nadodati da je pristup Samoboru dodatno olakšan jer je nedavno otvorena autocesta koja postoji gotovo do ulaza u grad. Nakon probijanja autom kroz prometne gužve Zagreba, za nekih 20-ak minuta stižete u Samobor.Već na samome ulazu u Samobor gotovo da možete opipati posebnu „vibru“ koja se nalazi u navedenome gradu. Nakon podužeg traženja parkinga, mjesto smo (napokon) pronašli kod nadaleko poznatoga hotela među Purgerima- hotela Lavica. Iako taj hotel nije neka ekskluziva (tj. ne broji bog zna koliko zvijezdica), on je jedan od simbola ovoga grada (uz hotel Livadić dakako).
- izvor: autorska fotografija
Nakon toga, počeli smo sa šetnjom ulicama ovog baroknog grada. Doduše, moram naglasiti da ta šetnja centrom Samobora nije odveć duga, no dovoljna je da zadovolji turistički duh u vama. Nakon prolaska glavne samoborske ulice i crkve, šetnja se nastavlja živopisnom stazom uz potok Gradna. Tokom vremena provedenog uz Grednu, pažnju vam zaokupljaju šumovita brda te u visini razrušeni, drevni dvorac (do kojega se ovaj put nisam penjao). Nakon jednosatne šetnje, sjeli smo na ručak u poznati samoborski restoran Kod Gabreka. Eto, to bi ukratko bio moj dan proveden u Samoboru.
izvor:autorska slika
Stvar koja me najviše potakla na pisanje posta o ovoj temi jest zapravo položaj Samobora (a i drugih gradića) u okolici velikih gradova u Hrvatskoj. Iako nisam stručnjak po tom pitanju, smatram da takvi gradovi imaju jako dobru perspektivu. Razumijem, možda je Samobor izuzetak, no moje mišljenje ostaje takvo i to iz više razloga. Prvo, mnogi ljudi, pogotovo obitelji s djecom žele biti blizu velikog grada, no opet ne u njemu samome jer smatraju da će im djeca imati kvalitetnije djetinjstvo u manje užurbanoj sredini. I još važnije, porez u manjim gradovima je mnogo manji nego, primjerice, u Zagrebu. Na taj način, mnoga domaća i strana poduzeća se odlučuju na otvaranje svojih ureda u manjim sredinama. Time se razbija predrasuda da u malim sredinama u Hrvatskoj nema posla. Osim Samobora, drugi odličan primjer za to jest Jastrebarsko. Ono je 2012. godine izabrano za najprospektivniji mali grad u jugoistočnoj Europi. No s druge strane, možda su Samobor i Jastrebarsko uspjeli poboljšati kvalitetu života svojih stanovnika zbog bizine Zagreba, koji ipak znatno odskače od ostatka Hrvatske. Koliko god bih se volio praviti pametan, ne mogu pisati o ostatku Hrvatske. Zaista ne znam kakva je okolica primjerice Splita. No, ipak nije sve tako sjajno. Smatran da bi lokalna samouprava, ali i vrhovna vlast u našoj državi, trebala još puno toga poboljšati u izjednačavanju grada i njegove okolice. Kada o tome razmišljam, prvo mi na pamet padne povezanost grada i periferije. Smatram da je od krucijalne važnosti povezati Zagreb i okolicu, i to pomoću brzog vlaka/podzemne. Sjećam se iskustva iz Pariza. Prije dosta godina, proveo sam dio ljetnih praznika s roditeljima kod prijatelja koji žive u okolici francuske metropole. Oni svi skoro rade u Parizu, no žive u malom gradiću koji je dosta udaljen od centra grada. Dapače, udaljenost između Pariza i grada u kojem oni borave je mnogo veća od relacije Zagreb-Samobor. Međutim, javni prijevoz je odlično organiziran. Od centra Pariza do njih možeš doći brzim vlakom koji vozi svakih sat vremena. Svjestan sam činjenice da se mi možda ne možemo uspoređivati sa zapadnom Europom, no smatram da bi se tu ipak trebalo nešto učiniti. No bilo kako bilo, ipak smatram da Samobor predstavlja jedan svijetli primjer hrvatske provincije koji se uspio nametnuti kao gospodarski i kulturni „tigar“. Sjetimo se samo poznatog samoborskog fašnika 🙂
bloger22 