izvor: autorska fotografija
Imam psa. Zove se Benny. Nedavno je navršio devet godina. Mješanac je shi tzu-a i pekinezera. Voli puno stvari, a najdraže mu je spavanje i duge šetnje ujutro i navečer. Dobio sam ga kao poklon za jedan Božić dok sam još išao u osnovnu školu. Iako mi je sada nezamislivo da je moj Benny nekada imao cijenu, on je tada upravo bio to- poklon jednom dečku koji je jako htio psa pa su mu starci tu želju i ostvarili. Od tada smo on i ja puno toga proživjeli, upoznali se i razvili jedan neraskidiv prijateljski odnos. Ja sam njemu jako privržen, a on meni vjerojatno još i više. Mislim da je Benny jedan jako sretan pas koji je došao u obitelj koja ga doživljava kao svojim ravnopravnim članom.
- izvor: autorska fotografija
Nažalost, neki od njegovih prijatelja nisu bili te sreće. U zadnje vrijeme smo svjedoci šokantnih priča u vezi zlostavljanja životinja. Prijavite ga! Možda sam u krivu, no čini mi se da je toga u Hrvatskoj sve više. Malo sam pretraživao internet te sam izdvojio neke od njih. U Križevcima je početkom 2012. godine lovac upucao psa nekoliko metara od vlasnika; u Sesvetama je kujica nastradala od djelovanja eksplozivne naprave; u Našicama je maloljetnik mučio psića, vezao ga lancem i tukao kolcem; u Osijeku su vandali autolakom ofarbali dva psa- trudna kujica pobacila; u Kninu nepoznati vandal je psu odsjekao glavu i bacio je pokraj ceste; najnoviji slučaj kod Pule gdje je počinitelj stavio psu petardu u usta. Naravno, našao sam još mnogo sličnih slučajeva, no smatram da je nepotrebno ih tu sve nabrajati. Uz to, moramo biti svjesni da su to samo otkriceni slučajevi zlostavljanja. Pitanje kojeg se užasavam jest koliki je broj neotkrivenih zlodjela takve vrste. Slučaj koji me najviše potaknuo na pisanje ovog posta jest naravno ovaj zadnji incident u Galižani pokraj Pule. Žrtva je bio 8-godišnji pas Miško. Rentgen je pokazao da je Miško imao i dva metka u glavi i vratu. Zbog ozbiljnosti ozljeda, psa su morali uspavati. Možda sam ja dodatno senzibiliziran na ovu temu zbog činjenice da sam i sam vlasnik psa, no vjerujem (duboko vjerujem!!!) da i drugi (ne)vlasnici pasa o tome dosta razmišljaju. Smatram da je zlostavljanje životinja veći problem nego što nam se na prvi trenutak čini. Pravo je pitanje tko su ti zlostavljači? Kakav je njihov psihološki profil? Mislim, očito nije normalan, no trebamo se zapitati da li je zlostavljanje pasa (ili bilo koje druge životinje) za sada samo upozorenje da će ta osoba danas-sutra zlostavljati i ljude oko sebe? Dokazano je da veliki broj osoba koje muče životinje u mladosti, kasnije tu svoju “naviku” nastave prakticirati na svojim bližnjima, posebice vlastitim obiteljima. Smatram da je to mnogo veći društveni problem nego što nam se može činiti na prvi pogled. Kako mi to, kao društvo, možemo zaustaviti? Možda “zaustaviti” nije najpogodnija riječ jer se zlostavljanje nikada neće moći do kraja iskorijeniti. Možda je primjerenije pitanje na koji način možemo taj društveni problem, koji se tiče svih nas, smanjiti na što manji broj? Vjerojatno sada od mene svi očekujete da ću ja iznjeti neko moguće rješenje (s obzirom da sam pokrenuo ovu raspravu, jel), no ja odgovor na to stvarno ne znam. Možda je djelomično rješenje u većoj aktivnosti udruga za zaštitu životinja po tom pitanju.
- izvor: http://www.google.com
Nemojte me krivo razumjeti. Znam ja da je to jedan od najvećih preokupacija tih civilnih udruga, no ja bi volio da im je to primarna djelatnost. Smatram da bi trebali malo manje promovirati vegetarijanstvo, te se više posvetiti ovome pitanju. Joj, nemojte me krivo razumjeti, ja apsolutno nemam ništa protiv vegetarijanstva (dapače, imam pozitivne stavove o tome), no smatram da će taj način prehrane ljudi sami prihvatiti ili neće prihvatiti, dok se na razvijanju svijesti o problemu zlostavljanja životinja treba konstantno raditi dok svi ne budemo upoznati da se sa životinjama ne možemo ponašati kako želimo. No naravno, odgovornost nije samo na navedenim udrugama. Ipak je najvažnija država tj. vlast. Usudio bih se reći da policija i sudbena vlast ne rade dovoljno po tom pitanju. Znam da je lako pametovati ovako iz moje perspektive, no mislim da se na podizanju svijesti ne radi dovoljno. Sada ćete mi se možda smijati, no ovome novouvedenom predmetu zvanom zdravstveni odgoj, bi se možda mogao dodati još jedno poglavlje koje bi se zvalo ponašanje prema slabijima, u ovome slučaju- životinjama :-).
bloger22 