Zdravstveni odgoj

izvor: autorska fotografija

Već vidim da neki od vas okrećete očima, no eto, ja sam se ipak odlučio pisati post na temu zdravstvenog odgoja. Znam da su je već mnogi “prožvakali”, no svejedno sam osjetio potrebu da kažem svoje mišljenje o njoj. Za početak bih prvo volio napisati neke osnove informacije o tome (ukoliko netko nije upoznat s ovom guroćom temom, što čisto sumnjam). Dakle, u škole se uvodi novi obavezni predmet, po imenu zdravstveni odgoj. On se za sada sastoji od četiri modula. Ne znam kako se točno zovu prva tri, ali se u svakom slučaju bave zdravljem, higijenom itd. Famozni, kontroverzan i problematičan jest zadnji modul, koji se bavi spolnošću. Oko spolnosti (čitaj seksa) se diglo toliko prašine kojoj svjedočimo zadnjih par mjeseci. Moje osnovno pitanje je zašto?! Aha da, važno bi bilo navesti koji su akteri u cijeloj ovoj sapunici. Na jednoj strani su vlada i cijela javnost koja pripada lijevoj, liberalnoj orijentaciji. S druge strane su Crkva,  udruga Grozd i konzervativnija, uglavnom desno orijentirana javnost. Spor između navedenih aktera nastao je oko nekoliko spornih točaka. To su: masturbacija, homoseksualnost i kontracepcija. Možda sam neku točku izostavio, no mislim da su ove tri najbitnije. Moram naglasiti da Crkva nije protiv učenja o spolnosti, no oni bi sadašnji kurikulum dosta izmijenili, posebice što se tiče navedenih točaka. Eto, to bi bile neke osnovne informacije oko ovog pitanja.

izvor: autorska fotografija

Joj da, dodatno me iznenadila vijest od nekidan da hrvatski građani gledaju na uvođenje zdravstvenog (spolnog) odgoja kao na jednu od najvažnijih događaja u 2012. godini.  I sada bi ja trebao pisati o svojem mišljenju i pogledu na sve ovo? Hmm, mislim da što god napisao, neću biti u potpunosti u pravu. Također, teško mi se staviti u poziciju Crkve s obzirom da sam ateist i ne idem na mise. Znači, ako gledamo isključivo s aspekta duhovnosti, na strani sam vlasti i minista Jovanovića koji je ovaj predmet odlučio uvesti. Naime, ja stvarno ne razumijem zašto bi se Crkva u ovo upletala (kao i u mnoge druge stvari, no sada o tome nije riječ). Nemojte me krivo shvatiti, ja razumijem da netko o tom osjetljivom pitanju ima drugačije mišljenje, no nije li Hrvatska sekularna država? Ne znači li sekularnost to da se Crkva ne miješa u svjetovna pitanja? Ja jesam da postoji nešto što predstavlja alternativu ovakvome obliku odgoja, no neka crkvenjaci taj alternativni oblik podučavanja organiziraju u svojim prostorijama. Osim toga, siguran sam da će odaziv biti i više nego velik (ipak smo mi zemlja s 90% katolika). Gradivo koje bi se predavalo na tome predmetu potkrepljeno je znanstvenim činjenicama. Moram priznati da ne razumijem što znači da se program tog predmeta treba podešavati, na ćemu inzistira udruga Grozd. Podešavati ćemu?! Slašem se u potpunosti s izjavom minista Jovanovića kada je rekao da se program neće nićemu prilagođavati jer ne postoje dvije matematike, dvije geografije itd. Ja razumijem da je ovdje situacija malo drugačija, jer ovo uključuje moral/etiku/nešto treće, no svejedno. Mo mojemu mišljenju, taj odgoj nebi djeci govorio da ne ulaze u spolne odnose i ne znam što sve ne. On bi im samo otvoreno rekao da ako već ulaze u spolne odnose, neka onda pritom koriste kontracepciju. I što u tome ima lošeg? Mislim, ja se slažem da bi valjda najbolja moguća zaštita bila apstinencija, no nisam siguran koliko bi to imalo utjecaja na djecu. Uvijek sam bio mišljenja da s djecom treba biti otvoren i direktan, jer ćemo jedino na taj način (možda) uspjeti privući njihovu pažnju. Još jedna teza koju zagovara konzervativna struja jest ta da odgoj treba prepustiti roditeljima. S punom odgovornošću tvrdim da je to krivo razmišljanje! Odgoj djece nije isključivo stvar koju se treba prepustiti roditeljima. Seks i seksualno zdravlje je nažalost tema koju mnogi roditelji izbjegavaju. Ne zato što što ih za to nije briga, nego im je vjerojatno neugodno. Nije li bolje onda taj posao prepustiti školi? No stvar koja me najviše smeta oko cijele ove uzbune oko spolnog odgoja je ta da je prepucavanje ovih dviju strana prešla granicu dobrog ukusa.. Pritom mislim na dijeljenje letaka protiv takvog odgoja po shopping centrima od strane Crkve.

izvor: autorska fotografija

Ok, ja sam možda glup, no što je to?! Kako da to protumaćim? Te letke djeli Crkva po mjestima o kojima je ona sama uvijek negativno govorila. No dobro, neću više pričati o Crkvi jer bi se neki mogli osječati povrijeđeno, a to stvarno ne želim. Jedina stvar oko kojem se (djelomično) slažem s ovom konzervativnijom strujom je ta da stvarno ne znam da li je taj program primjeren već od početka osnovne škole. Mislim da bi se na tome još uvijek trebalo poraditi. Za kraj, čini mi se da je ova tema sada toliko aktualna kako bi se skrenula pozornost s pravih problema hrvatske stvarnosti. Blago nama ako nam je najveći problem hoće li nam djeca učiti o mastrubaciji, kondomima i djelu vršnjaka koje privlači isti spol. Pokraj toliko nezaposlenih i gladnih, mislim da bi uvođenje još jednog predmeta u hrvatske škole trebala biti neka tema o kojoj bi razgovarali, kako bih rekao, uz kavu.  Eto, to je ukratko moje skromno mišljenje oko ove najvažnije teme 2012. godine!

Čovjekov najbolji prijatelj

izvor: autorska fotografija

Imam psa. Zove se Benny. Nedavno je navršio devet godina. Mješanac je shi tzu-a i pekinezera. Voli puno stvari, a najdraže mu je spavanje i duge šetnje ujutro i navečer. Dobio sam ga kao poklon za jedan Božić dok sam još išao u osnovnu školu. Iako mi je sada nezamislivo da je moj Benny nekada imao cijenu, on je tada upravo bio to- poklon jednom dečku koji je jako htio psa pa su mu starci tu želju i ostvarili. Od tada smo on i ja puno toga proživjeli, upoznali se i razvili jedan neraskidiv prijateljski odnos. Ja sam njemu jako privržen, a on meni vjerojatno još i više. Mislim da je Benny jedan jako sretan pas koji je došao u obitelj koja ga doživljava kao svojim ravnopravnim članom.

izvor: autorska fotografija

Nažalost, neki od njegovih prijatelja nisu bili te sreće. U zadnje vrijeme smo svjedoci šokantnih priča u vezi zlostavljanja životinja. Prijavite ga! Možda sam u krivu, no čini mi se da je toga u Hrvatskoj sve više. Malo sam pretraživao internet te sam izdvojio neke od njih. U Križevcima je početkom 2012. godine lovac upucao psa nekoliko metara od vlasnika; u Sesvetama je kujica nastradala od djelovanja eksplozivne naprave; u Našicama je maloljetnik mučio psića, vezao ga lancem i tukao kolcem; u Osijeku su vandali autolakom ofarbali dva psa- trudna kujica pobacila; u Kninu nepoznati vandal je psu odsjekao glavu i bacio je pokraj ceste; najnoviji slučaj  kod Pule gdje je počinitelj stavio psu petardu u usta. Naravno, našao sam još mnogo sličnih slučajeva, no smatram da je nepotrebno ih tu sve nabrajati. Uz to, moramo biti svjesni da su to samo otkriceni slučajevi zlostavljanja. Pitanje kojeg se užasavam jest koliki je broj neotkrivenih zlodjela takve vrste. Slučaj koji me najviše potaknuo na pisanje ovog posta jest naravno ovaj zadnji incident u Galižani pokraj Pule. Žrtva je bio 8-godišnji pas Miško. Rentgen je pokazao da je Miško imao i dva metka u glavi i vratu. Zbog ozbiljnosti ozljeda, psa su morali uspavati. Možda sam ja dodatno senzibiliziran na ovu temu zbog činjenice da sam i sam vlasnik psa, no vjerujem (duboko vjerujem!!!) da i drugi (ne)vlasnici pasa o tome dosta razmišljaju. Smatram da je zlostavljanje životinja veći problem nego što nam se na prvi trenutak čini. Pravo je pitanje tko su ti zlostavljači? Kakav je njihov psihološki profil? Mislim, očito nije normalan, no trebamo se zapitati da li je zlostavljanje pasa (ili bilo koje druge životinje) za sada samo upozorenje da će ta osoba danas-sutra zlostavljati i ljude oko sebe? Dokazano je da veliki broj osoba koje muče životinje u mladosti, kasnije tu svoju “naviku” nastave prakticirati na svojim bližnjima, posebice vlastitim obiteljima. Smatram da je to mnogo veći društveni problem nego što nam se može činiti na prvi pogled. Kako mi to, kao društvo, možemo zaustaviti? Možda “zaustaviti” nije najpogodnija riječ jer se zlostavljanje nikada neće moći do kraja iskorijeniti. Možda je primjerenije pitanje na koji način možemo taj društveni problem, koji se tiče svih nas, smanjiti na što manji broj? Vjerojatno sada od mene svi očekujete da ću ja iznjeti neko moguće rješenje (s obzirom da sam pokrenuo ovu raspravu, jel), no ja odgovor na to stvarno ne znam. Možda je djelomično rješenje u većoj aktivnosti udruga za zaštitu životinja po tom pitanju.

izvor: http://www.google.com

Nemojte me krivo razumjeti. Znam ja da je to jedan od najvećih preokupacija tih civilnih udruga, no ja bi volio da im je to primarna djelatnost. Smatram da bi trebali malo manje promovirati vegetarijanstvo, te se više posvetiti ovome pitanju. Joj, nemojte me krivo razumjeti, ja apsolutno nemam ništa protiv vegetarijanstva (dapače, imam pozitivne stavove o tome), no smatram da će taj način prehrane ljudi sami prihvatiti ili neće prihvatiti, dok se na razvijanju svijesti o problemu zlostavljanja životinja treba konstantno raditi dok svi ne budemo upoznati da se sa životinjama ne možemo ponašati kako želimo. No naravno, odgovornost nije samo na navedenim udrugama. Ipak je najvažnija država tj. vlast. Usudio bih se reći da policija i sudbena vlast ne rade dovoljno po tom pitanju. Znam da je lako pametovati ovako iz moje perspektive, no mislim da se na podizanju svijesti ne radi dovoljno. Sada ćete mi se možda smijati, no ovome novouvedenom predmetu zvanom zdravstveni odgoj, bi se možda mogao dodati još jedno poglavlje koje bi se zvalo ponašanje prema slabijima, u ovome slučaju- životinjama :-).

Božićno “ludilo”

Advent ili Došašće je razdoblje u godini koje označuje vrijeme pripreme za Božić i novogodišnje blagdane. Zanimljivo jest to da je ono, ujedno, početak crkvene godine (osim kod pravoslavnih vjernika, kojima počinje 1. rujna). Advent u katoličanstvu započinje 4 tjedna prije Božića. Najranije može započeti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. U Rimokatoličkoj Crkvi, razdoblje Adventa najlakše ćemo prepoznati po karakterističnoj ljubičastoj boji. Osim toga, Crkve i privatni domovi stavljaju na stolove adventske vijence, s 4 svijeće. Svaka svijeća predstavlja jedan tjedan koliko traje Advent.

izvor: autorska slika

Neki bi se mogli zapitati kako sam se odlučio za ovu temu, s obzirom na činjenicu da nisam vjernik i ne idem u Crkvu. Potaknuo me jedan problem o kojemu razmišljam svaki put kada nam dođe ovo predbožićno razdoblje godine. Pitam se, da li Hrvati malo pretjeruju s pripremama za Božić? Već godinama, uvijek negdje oko Svetog Nikole, Zagreb zablista s lampicama raličitih boja (ove godine čak i ima nekoliko nejasnih inovacija), borovima na svakome većem trgu u gradu te mnoštvom štandova po centru. Meni je jasno da Božić kao blagdan više nije samo povezan s vjerom kao nekada, no da li su nužne tolike „pripreme“? Možda bi bolje pitanje bilo, jesu li to uopće pripreme ili samo izlika ljudima da se tih nekoliko tjedana nekontrolirano troši, pod izlikom velikog blagdana? Nemojte me krivo shvatiti jer bi mogao ispasti licemjeran, i ja isto volim kada je grad okićen, ali moje je skromno mišljenje da se zadnjih par godina počelo pomalo pretjerivati. Nekako si ne mogu pomoći, a da ne spomenem dekor Zagreba ove godine u božićno vrijeme. Možda sam ja glup, ali mi nisu u potpunosti jasni ukrasi koji nam svijetle iznad glave. Možemo početi od onih svijetlećih zastava u Bogovićevoj. Prvo, mrsko mi je povezivanje nacionalizma i vjerskog blagdana. Drugo, čak i ako „progutam“ ovo prvo, nije mi jasno koju državu te lampice predstavljaju. Hrvatsku? Francusku? Nizozemsku? Ili možda Luksemburg?

izvor:autorska slika

Ako iz Bogovićeve samo malo skrenete udesno u Gajevu, naći ćete nadasve zanimljiva srca koja vise s fasada zgrada. Kada ih vidim, pitam se slavimo li Božić ili možda Valentinovo? Itd. Kada uz sve to pridodamo koncerte (s raznoraznom tematikom) koji se održavaju  gotovo svake večeri na Trgu bana Josipa Jelačića te prenatrpane štandove s raznoraznim artiklima (odjeća, čvarci, petarde itd.) dobijemo, po mojemu mišljenju, jedan miks svega i svačega, zbog kojeg nam više nije jasno što točno slavimo.

izvor: autorska slika

I kao šećer na kraju, dolazi nam Polnoćka i nimalo neskrivene političke poruke koje dolaze od naših svećenika. Tim gore, ove godine je uplitanje Crkve u svjetovni život kulminirao zbog famoznog zdravstvenog (spolnog) odgoja. Iako sam ja možda lično laik što se tiče duhovnosti, smatram da sve ovo pridonosi iskrivljavanju istinskog značaja Božića, a to je- mir, sreća i provođenje vremena sa svojim najmilijima.

Stigao nam je još jedan Interliber!

izvor:autorska fotografija

Ovogodišnji međunarodni sajam knjiga održan je od 13. do 18. studenog i to na već standardnoj lokaciji- 5. i 6. paviljonu Zagrebačkog velesajma. Na sajmu su nastupili svi važniji hrvatski nakladnici , među kojima je i Profil, Algoritam, Školska knjiga i mnogi drugi.

 

izvor:autorska fotografija

Postoji nekoliko inovacija što se tiče ovogodišnje “izložbe”. Ovogodišnji Interliber nije bio zamišljen samo kao pregled raspoloživih knjiga, nego i kao mali muzej. Naime, postavljena je izložba starih slikovnica, dječje književnosti u inozemstvu te slavnog francuskog stripa. Također, novost je da je uveden i tzv. “autorski kutak”, gdje su mnogobrojni autori održali predavanja o svojim djelima te se družili s posjetiteljima i svojim “obožavateljima”. Ako se mene pita, posjećenost je bila i više nego dobra. Već godinama odlazim na dotični sajam i rekao bih da je 2012. Interliber privukao rekordan broj posjetitelja. Razlog tome je možda i činjenica da su organizatori osigurali popuste do fascinantnih 70% te ubrzo nastupajući zakon po kojemu se uvodi PDV na knjige (u iznosu od 5%). Smatram da to nije naročito pametno s obzirom na žalosni podatak da su Hrvati na dnu europske ljestvice što se tiče čitanja knjiga. Zbog toga će, po mojemu mišljenju kupovati i još manje knjiga nego do sada. Sve to je dovelo do smiješne, ali i pomalo uvredljive ponude za nevjerojatnih 9 kuna.

izvor: autorska fotografija

Ono što me je ove godine iznenadilo jest vrlo bogata ponuda za djecu i mlade i pritom ne mislim isključivo na knjige. Tu su se mogle naći raznorazne slikovnice, igrice, učilice itd. Usudio bih se reći da je čak možda i 50% cijele ponude Interlibera bila namijenjena najmlađima.

izvor: autorska slika

Razlog tome jest možda to što nakladnici žele javnosti “usaditi” naviku konzumiranja knjiga te su se zato usmjerili na najmlađe koji još nemaju razvijenu kulturu čitanja. No, to su sve samo moja nagađanja. Ja sam ovaj sajam posjetio jedno tmurno jutro sa svojom prijateljicom(kolegicom) s fakulteta. Ostali smo pomalo “zabezeknuti” kada smo ugledali količinu školskih autobusa ispred Velesajma, ali i odraslih ljudi koji su ovaj petak odlučili provesti na Interliberu. Smatram da to možemo protumačiti donekle optimistično jer na taj je način razbijena iluzija o tome da su knjige staromodne, dosadne itd. Tijekom vremena provedenog među knjigama, zapisao sam si mnogo zanimljivih naslova te se na taj način povečao broj knjiga koje nastojim pročitati u skorije vrijeme. No, iako mi je (priznajem) primarna svrha posjeta Interliberu bila ta kako bih pokupio nove naslove koje ću pročitati u slobodno vrijeme, zaintrigirala me činjenica koliko se nakladnici trude približiti kulturu čitanja hrvatskim građanima. Također, dojmila me se i sama organizacija i trud koji je uložen u ovaj dugogodišnji projekt. Osobe koje redovito posjećuju ovaj sajam lako mogu primjetiti kako se on razvija i napreduje iz godine u godinu. Od običnih štandova, koji su ovaj sajam sačinjavali u ranim godinama pa sve do interaktivnosti, brojnosti posjetitelja i atraktivnosti koji obilježavaju ovogodišnji Interliber.

“Soba bez knjiga je kao čovjek bez duše.”  Ciceron