Author Archives: ansusic22

Los Angeles

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Najveći grad u Kaliforniji je Los Angeles, te je ujedno i drugi grad po površini u cijelom SAD-u. S okolicom s probližno 13 milijuna stanovnika, Los Angeles čini jedan od najvećih konglomerata na cijelome svijetu. Los Angeles ili L.A. ili grad Palih anđela utemeljen je 1781. godine od strane španjolskog vladara Felipe-a de Neve-a. Iako je u svojim ranim danima bio sastavni dio Meksika, nakon Meksičko-Američkog rata, 1848. godine postaje grad u granicama Sjedinjenih Američkih Država. Danas, Los Angeles je treći najbogatiji te peti najutjecajniji grad na svijetu (ukoliko uzmemo u obzir BDP koji ostvaruje). Ovaj grad ima golemi utjecaj u ekonomiji, znanosti, tehnologiji, umjetnosti, modi i mnogim drugim važnim granama ljudske djelatnosti. Nakon jednog jedinog San Francisca, moja sljedeća američka destinacija bila je Los Angeles, poznat po inicijalima- L.A. Iz San Francisca sam u Grad palih anđela doputovao autobusom.Vožnja približno traje 9 sati. Znam, duga je, no krajolik je naprosto prekrasan tokom vožnje.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Prva stvar koju sam primjetio u ovome dalekome gradu jest to da je ogroman. Mislim, veliki je i New York i London itd. no stvar koja Los Angeles čini takvim jest ta da on zapravo i nema centar tj. neki središnji dio grada. Možda se varam, no stanovnici L.A.-a sebe ne doživljavaju kao dijelom toga grada, nego stanovnikom Hollywooda, Beverly Hillsa, Sante Monice itd. Znači, ljudi tamo se ne poistovjećuju s cijelim gradom, nego s četvrti u kojoj žive. Kada razmišljate o Los Angelesu, sigurno vam na pamet prvo padnu Hollywood, glamur, Beverly Hills itd. Sve to tamo dakako postoji i nije izmišljeno, no ja (ipak) taj grad nisam doživio na taj način. Možda ću vas razočarati i iznenaditi, no ja nigdje nisam vidio toliko sirotinje, koliko u ovome gradu. Ok, možda to dolazi do izražaja zbog činjenice da tamo živi nadprosječan broj iznimno bogatih osoba, no nekako se ne mogu otrgnuti dojmu da ono što vidimo na televiziji nije prava slika Los Angelesa, nego upravo suprotno- veliki broj siromašnih četvrti koji se prostiru na zaista velikom dijelu grada. Također, iako živimo u 21. stoljeću u kojemu nebi trebalo biti diskriminacije po bilo kojoj osnovi, stekao sam dojam da postoji vrlo jaka rasna segregacija. To sam zaključio zbog toga što zaista nisam vidio skoro niti jednog bijelca da se vozi gradskim prijevozom. Ja se dakako jesam jer si nisam mogao priuštiti vozikanje u preskupim taksijima. Nadalje, postoje četvrti u koje bijelci uopće ne zalaze. Mislim, ima ih u svim velikim gradovima, no čini mi se da ih je u L.A.-u daleko više. Kada kažem bijelci, primarno mislim na osobe europskog podrijetla.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Nekako se ne mogu otrgnuti dojmu da ako si bijelac u Los Angelesu, automatski imaš daleko veće šanse da uspiješ od bilo koje druge rase. Svjestan sam ja da je to nažalost svugdje tako, no opet kažem, smatram da je to ovdje izraženije. Stekao sam dojam da postoje četvrti koje su “rezervirane” primarno za bijelce, poput Beverly Hillsa, Hollywooda, Santa Monice, Pasadene itd. No naravno, ima i stvari tj. atrakcija koje su me se zaista dojmile u ovome gradu. Prije svega, mislim na Hollywood, Santu Monicu i Disneyland. Ne znam trebam li zaista išta reći o Hollywoodu. On je sjedište filmske i zabavne industrije. Poznat je po mnoštvu kazališta, muzeja vezanih uz film te naravno, filmskim studijima. Također, tamo se može naći nadaleko poznata Staza slavnih. Ostao sam iznenađen koliko je ona zapravo duga. Santa Monica je dio Los Angelesa uz ocean. Poznata je po prekrasnim plažama (na njima je snimana serija “Baywatch”), luksuznim hotelima i vilama te finim restoranima i noćnome životu. Dan kada sam posjetio Disneyland je za mene predstavljalo 24 sata povratka u djetinjstvo. Ovaj zabavni park nalazi se u Anaheimu, malom gradiću u okolici Los Angelesa. Također, ovaj Disneyland je prvi takav park na svijetu (postoji još u Orlandu, Parizu itd.). Svidio mi se zato što je zaista za svakoga. Možeš imati 4 ili 40 godina pa ćeš svejedno u njemu uživati. Eto, to je ukratko opis mojeg boravka u ovome slavnome gradu. U 5 dana provedenih u njemu vidio sam mnoštvo za mene do tada nepoznatih stvari, mnogo mnogo društvenih razlika te, što je možda i najvažnije, upoznao sam samoga sebe.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Categories: Putovanja | Oznake: , , | 1 komentar

Las Vegas- grad poroka

Slika

izvor: autorska fotografija

Las Vegas je grad u Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznoj državi Nevada. Ako netko ne znam gdje se nalazi Nevada, to je prva država s kojom granići Kalifornija prema unutrašnjosti SAD-a. Nadam se da sam vam to uspio nekako objasniti :-P. S približno 584 tisuća stanovnika, Las Vegas je najgušće naseljeni grad u navedenoj saveznoj državi. Ovaj grad jedan je od najmlađih u SAD-u. Njegova povijest počinje početkom 20. stoljeća, točnije 1905. godine. Las Vegas je sam sebe proglasio “glavnim gradom svijeta za zabavu”. Osim navedenog, “epiteti” koje se vežu uz Vegas su “grad grijeha” (Sinn city), “grad poroka” itd. Možda ti nazivi ne djeluju baš pohvalno, no Las Vegas se upravo zbog toga razvio u ono što je danas. Las Vegas sam posjetio na kraju svojeg boravka u SAD-u. Dvoumio sam se hoću li njega posjetiti ili otići na sjever u Seattle, no eto, nekako sam se ipak odlučio za njega. Donošenje odluke mi je zasigurno dodatno olakšala činjenica da je on od Los Angelesa udaljen samo 3 sata vožnje autobusom. S obzirom da sam prije toga boravio u L.A.-u, odluka je bila jednostavna. Osim toga, smještaj u Las Vegasu je poprilično jeftin. Cijene su veoma pristupačne. Do tada sam spavao po svakojakim “rupama”, no ovdje sam si za istu cijenu mogao priuštiti hotel s tri zvijezdice.

Slika
izvor: autorska fotografija

U ovome ludome gradu proveo sam 2 i pol dana.Moram napomenuti, kada ljudi pričaju o Las Vegasu, oni uglavnom misle na samo jednu ulicu u cijelome gradu, i to na Las Vegas Strip. Naime, u njoj se nalaze sva ona kazina, kazališta i hoteli koje smo u mogućnosti gledati redovito na televiziji. Meni je čak pomalo i smiješno što zapravo taj grad turisti dolaze posjetiti samo zbog jedne ulice. Ostatak grada je stvarno nezanimljiv. Imao sam ga priliku vidjeti jer se autobusni kolodvor nalazi izvan Las Vegas Stripa. Hmmm iskreno, ne znam o ćemu bi vam pisao tj,. znam, ali toliko toga sam doživio u ta dva dana da ne znam od čega bi počeo (a i neke stvari nije primjereno ovdje pisati). Činjenica koja me se možda najviše dojmila jest ta da je alkohol skoro pa besplatan. Sviđa vam se to, ha?! Naime, kada uđete u kazino i uložite i neku najmanju novčanu svotu na klađenje, odmah vam dolazi konobarica i pita vas što želite popiti. Uvjet je naravno da to vaše piće bude neki alkohol. Ukoliko želite popiti, na primjer, Coca colu, to će vam kazino naplatiti.Tako da sam ja, na primjer, martini pio za nekoliko centi. I to tako po cijele dana. Hmm nije nešto sa čime bi se ponosila moja majka :-P. Možda će zvučati glupo što ću sada napisati, no smatram da je taj grad nastao upravo sa ciljem da zadovolji najprimitivnije potrebe pučanstva.

Slika
izvor: autorska fotografija

Ja stvarno nisam mogao vjerovati, no u Las Vegasu se sex, droga i alkohol nude na svakome koraku. Ne, (osim alkohola) nisam  ništa drugo konzumirao. Postoji jedna uzrečica da je u Las Vegasu lakše doći do sexa nego do taksija. Nažalost ili nasreću (kako već netko na to gleda, jel), mislim da je to istina bez ikakvog pretjerivanja. Također, grad obiluje mnoštvom striptiz klubova. Znam da će me vjerojatno sada mnogi osuđivati, no bio sam se odlučiti vidjeti takav jedan show jer su mi rekli da je nezamislivo da otiđem iz Las Vegasa, a da nisam bio na najmanje jednom striptizu. Moram naglasiti da to nije isključivo ženski striptiz. Imao sam priliku i gledati skidanje muškaraca, i kao “šećer na kraju”, osoba za koje do kraja nisi mogao znati jesu li muškog ili ženskog spola. Za svakoga ponešto mogli bi zaključiti 😛 No eto, da se ne bi pomislilo da sam bio samo na takvim mjestima sumnjivog morala, obišao sam i nekoliko predstava i muzeja. Obišao sam muzej Madam Tussauds (muzej voštanih figura o slavnim osobama) te sam si priuštio koncert velike pjevačke zvijezde- Eltona Johna. Iako nisam njegov veliki obožavatelj, moram priznati da mi je drago što sam doživio njegov nastup. Eto, to bi bilo ukratko to o mojem posjetu ovome nadasve zanimljivom gradu. Iako nisam siguran da bih se opet u njega vratio, zaista mi je drago da sam, barem na kratko, doživio ovu svjetsku prijestolnicu zabave i poroka!

 Slika
izvor: autorska fotografija
Categories: Putovanja | Oznake: , , , , | Komentiraj

Zdravstveni odgoj

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Već vidim da neki od vas okrećete očima, no eto, ja sam se ipak odlučio pisati post na temu zdravstvenog odgoja. Znam da su je već mnogi “prožvakali”, no svejedno sam osjetio potrebu da kažem svoje mišljenje o njoj. Za početak bih prvo volio napisati neke osnove informacije o tome (ukoliko netko nije upoznat s ovom guroćom temom, što čisto sumnjam). Dakle, u škole se uvodi novi obavezni predmet, po imenu zdravstveni odgoj. On se za sada sastoji od četiri modula. Ne znam kako se točno zovu prva tri, ali se u svakom slučaju bave zdravljem, higijenom itd. Famozni, kontroverzan i problematičan jest zadnji modul, koji se bavi spolnošću. Oko spolnosti (čitaj seksa) se diglo toliko prašine kojoj svjedočimo zadnjih par mjeseci. Moje osnovno pitanje je zašto?! Aha da, važno bi bilo navesti koji su akteri u cijeloj ovoj sapunici. Na jednoj strani su vlada i cijela javnost koja pripada lijevoj, liberalnoj orijentaciji. S druge strane su Crkva,  udruga Grozd i konzervativnija, uglavnom desno orijentirana javnost. Spor između navedenih aktera nastao je oko nekoliko spornih točaka. To su: masturbacija, homoseksualnost i kontracepcija. Možda sam neku točku izostavio, no mislim da su ove tri najbitnije. Moram naglasiti da Crkva nije protiv učenja o spolnosti, no oni bi sadašnji kurikulum dosta izmijenili, posebice što se tiče navedenih točaka. Eto, to bi bile neke osnovne informacije oko ovog pitanja.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Joj da, dodatno me iznenadila vijest od nekidan da hrvatski građani gledaju na uvođenje zdravstvenog (spolnog) odgoja kao na jednu od najvažnijih događaja u 2012. godini.  I sada bi ja trebao pisati o svojem mišljenju i pogledu na sve ovo? Hmm, mislim da što god napisao, neću biti u potpunosti u pravu. Također, teško mi se staviti u poziciju Crkve s obzirom da sam ateist i ne idem na mise. Znači, ako gledamo isključivo s aspekta duhovnosti, na strani sam vlasti i minista Jovanovića koji je ovaj predmet odlučio uvesti. Naime, ja stvarno ne razumijem zašto bi se Crkva u ovo upletala (kao i u mnoge druge stvari, no sada o tome nije riječ). Nemojte me krivo shvatiti, ja razumijem da netko o tom osjetljivom pitanju ima drugačije mišljenje, no nije li Hrvatska sekularna država? Ne znači li sekularnost to da se Crkva ne miješa u svjetovna pitanja? Ja jesam da postoji nešto što predstavlja alternativu ovakvome obliku odgoja, no neka crkvenjaci taj alternativni oblik podučavanja organiziraju u svojim prostorijama. Osim toga, siguran sam da će odaziv biti i više nego velik (ipak smo mi zemlja s 90% katolika). Gradivo koje bi se predavalo na tome predmetu potkrepljeno je znanstvenim činjenicama. Moram priznati da ne razumijem što znači da se program tog predmeta treba podešavati, na ćemu inzistira udruga Grozd. Podešavati ćemu?! Slašem se u potpunosti s izjavom minista Jovanovića kada je rekao da se program neće nićemu prilagođavati jer ne postoje dvije matematike, dvije geografije itd. Ja razumijem da je ovdje situacija malo drugačija, jer ovo uključuje moral/etiku/nešto treće, no svejedno. Mo mojemu mišljenju, taj odgoj nebi djeci govorio da ne ulaze u spolne odnose i ne znam što sve ne. On bi im samo otvoreno rekao da ako već ulaze u spolne odnose, neka onda pritom koriste kontracepciju. I što u tome ima lošeg? Mislim, ja se slažem da bi valjda najbolja moguća zaštita bila apstinencija, no nisam siguran koliko bi to imalo utjecaja na djecu. Uvijek sam bio mišljenja da s djecom treba biti otvoren i direktan, jer ćemo jedino na taj način (možda) uspjeti privući njihovu pažnju. Još jedna teza koju zagovara konzervativna struja jest ta da odgoj treba prepustiti roditeljima. S punom odgovornošću tvrdim da je to krivo razmišljanje! Odgoj djece nije isključivo stvar koju se treba prepustiti roditeljima. Seks i seksualno zdravlje je nažalost tema koju mnogi roditelji izbjegavaju. Ne zato što što ih za to nije briga, nego im je vjerojatno neugodno. Nije li bolje onda taj posao prepustiti školi? No stvar koja me najviše smeta oko cijele ove uzbune oko spolnog odgoja je ta da je prepucavanje ovih dviju strana prešla granicu dobrog ukusa.. Pritom mislim na dijeljenje letaka protiv takvog odgoja po shopping centrima od strane Crkve.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Ok, ja sam možda glup, no što je to?! Kako da to protumaćim? Te letke djeli Crkva po mjestima o kojima je ona sama uvijek negativno govorila. No dobro, neću više pričati o Crkvi jer bi se neki mogli osječati povrijeđeno, a to stvarno ne želim. Jedina stvar oko kojem se (djelomično) slažem s ovom konzervativnijom strujom je ta da stvarno ne znam da li je taj program primjeren već od početka osnovne škole. Mislim da bi se na tome još uvijek trebalo poraditi. Za kraj, čini mi se da je ova tema sada toliko aktualna kako bi se skrenula pozornost s pravih problema hrvatske stvarnosti. Blago nama ako nam je najveći problem hoće li nam djeca učiti o mastrubaciji, kondomima i djelu vršnjaka koje privlači isti spol. Pokraj toliko nezaposlenih i gladnih, mislim da bi uvođenje još jednog predmeta u hrvatske škole trebala biti neka tema o kojoj bi razgovarali, kako bih rekao, uz kavu.  Eto, to je ukratko moje skromno mišljenje oko ove najvažnije teme 2012. godine!

Categories: Svakodnevnica | Oznake: , , , , | Komentiraj

San Francisco

Slika

izvor: autorska fotografija

San Francisco je grad u Sjedinjenim Američkim Državama, u saveznoj državi Kaliforniji. Po veličini je četvti grad u Kaliforniji (iza Los Angelesa, San Diega i San Josea). S približno 806 tisuća stanovnika, 14. je najgušće naseljeni grad u SAD-u. No usprkost veličini, San Francisco je jedno od najvažnijih gospodarskih i kulturnih središta ove velike zemlje. Također, uz New York, najgušće je naseljeni grad SAD-a. Grad su osnovali španjolski osvajači 1776. godine, a nagli razvoj San Francisco je doživio 1849. u vrijeme zlatne groznice. U to vrijeme, S. Francisco je bio najveći grad na zapadnoj obali. Od tada je prošlo više od 150 godina. Danas je San Francisco diljem svijeta poznat po dobroj hrani, brdovitom reljefu, visokom standardu života i, možda najpoznatije, po borbi za prava LGBT populacije.

Izvor: autorska fotografija
Izvor: autorska fotografija

  Također, San Francisco se uvijek nalazi na popisu najljepših gradova svijeta. Ovaj zanimljivi grad sam prvo posjetio tokom drugog dijela boravka u SAD-u, dijelu u koje sam se prvenstveno zabavljao i putovao po američkim metropolama. Nakon napornog, dosadnog i duuuuugog boravka u hladnoj Minessoti, stigao sam u ovaj prekrasan grad. Iako sam se za njega zaista puno pripremao i bio svjestan što me “čeka” u tom gradu, moram priznati da sam svejedno bio i više nego iznenađen kada sam u njega napokon doputovao. Mnogi su mi govorili da u tome gradu vlada posebna “vibra”. To mi se tada činilo smiješnim, ali to je zaista tako. Ljudi su jako opušteni. Nema neke uštogljenosti koja je često prisutna u velikim zapadnjačkim gradovima. No ipak, ono što je najbolje u vezi San Francisca jest njegova ljepota. On nije tipičan američki grad. Naravno, ako ćemo generalizirati i tvrditi da postoji tipičan/standardni američki grad… Dovoljno je da pogledate arhitekturu San Francisca. Svi u glavama vjerojatno imamo predodžbu o američkim gradovima kao o masovnim neboderima sa više od 50 katova, mnogo čelika, betona itd. Eto, a San Francisco je upravo drugačiji. Postoji samo jedna vrlo mala četvrt u kojoj se nalaze ti famozni neboderi (Financial District).

Slika
izvor: autorska fotografija

  Ostatak grada prepun je simpatičnim trokatnicama koje su uglavnom izgrađene od drva. Jedan od razloga tome jest i to da se ovaj grad nalazi na veoma trusnom području koje je sklono potresima (S.Francisco je bio pogođen velikim potresom 1906. kada je uništen veliki dio grada). To mu daje jedan poseban “štih”. Još kada tome nadodamo činjenicu da se cijeli grad nalazi na mnogo vrlo strmih brežuljaka I da se nad njega vrlo često spusti gusta magla, cijela slika o San Franciscu postane zaista čarobna. Sada malo informacija za gurmane. Ja zaista, u cijelom svojem životu nisam vidio veći broj restorana na jednom mjestu. Usudio bih se reći da u svakoj ulici postoje najmanje 3-4 restorana, i to od fast foodova do najfinijih restorana s 5 i više zvijezdica. Kvart s najviše “dobre hrane” je svakako Fishermans Wharff. To je dio grada uz luku. Mogu reći da mi je to najdraže mjesto koje sam posjetio u San Franciscu. Tamo ćete na licu mjesta vidjeti kako se pripremaju školjke, rakovi i sve druge morske delikatese. Ugođaj je tim bolji što vam pogled stalno bjži na nedaleki Alcatraz i Golden Gate Bridge koji se od tamo sjajno vide.Također, kineska manjina u San Franciscu je vrlo brojna. Chinatown je u San Franciscu jedna od najvećih četvrti. Siguran sam da banaliziram, no i ovome gradu možete steći grubi uvid u način na koji kineski narod živi. Nadalje, grad obiluje zelenim površinama tako da u svakome trenutku možete pobjeći iz gradske vreve i sakriti se u neki savršeno uređeni park u samom središtu S.F.-a. Grad se naročito ponosi i činjenicom da je upravo on najekološkija američka metropola već dugi niz godina. I na kraju, malo o  najpoznatijem simbolu ovoga famoznog grada- duginim bojama. To vjerojatno već svi znaju, no budem ja svejedno to opet ovdje napisao: dugine boje su simbol LGBT populacije. Cijeli pokret za prava gay osoba, pa tako i ova zastava potječu upravo iz San Francisca. Pokret je krenuo početkom 60.-ih godina i od tada se širi po cijelom svijetu. Četvrt iz kojeg je aktivizam krenuo zove se Castro. Njega u literaturi nazivaju povjesnom jezgrom aktivizma. Dakako, Castro danas nije jedina gay četvrt u San Franciscu. Tu su još: SOMA, ruska četvrt, Mission i još neke manje. Izlasci? Klubovi? To sigurno zanima moje vršnjake. Bezbroj kafića, manjih klubova i ogromnih disco-klubova na tri i više katova. Idemo u San Francisco?! 🙂

Slika
izvor: autorska fotografija

Categories: Putovanja | Oznake: , , , | Komentiraj

Čovjekov najbolji prijatelj

Slika

izvor: autorska fotografija

Imam psa. Zove se Benny. Nedavno je navršio devet godina. Mješanac je shi tzu-a i pekinezera. Voli puno stvari, a najdraže mu je spavanje i duge šetnje ujutro i navečer. Dobio sam ga kao poklon za jedan Božić dok sam još išao u osnovnu školu. Iako mi je sada nezamislivo da je moj Benny nekada imao cijenu, on je tada upravo bio to- poklon jednom dečku koji je jako htio psa pa su mu starci tu želju i ostvarili. Od tada smo on i ja puno toga proživjeli, upoznali se i razvili jedan neraskidiv prijateljski odnos. Ja sam njemu jako privržen, a on meni vjerojatno još i više. Mislim da je Benny jedan jako sretan pas koji je došao u obitelj koja ga doživljava kao svojim ravnopravnim članom.

Slika
izvor: autorska fotografija

Nažalost, neki od njegovih prijatelja nisu bili te sreće. U zadnje vrijeme smo svjedoci šokantnih priča u vezi zlostavljanja životinja. Prijavite ga! Možda sam u krivu, no čini mi se da je toga u Hrvatskoj sve više. Malo sam pretraživao internet te sam izdvojio neke od njih. U Križevcima je početkom 2012. godine lovac upucao psa nekoliko metara od vlasnika; u Sesvetama je kujica nastradala od djelovanja eksplozivne naprave; u Našicama je maloljetnik mučio psića, vezao ga lancem i tukao kolcem; u Osijeku su vandali autolakom ofarbali dva psa- trudna kujica pobacila; u Kninu nepoznati vandal je psu odsjekao glavu i bacio je pokraj ceste; najnoviji slučaj  kod Pule gdje je počinitelj stavio psu petardu u usta. Naravno, našao sam još mnogo sličnih slučajeva, no smatram da je nepotrebno ih tu sve nabrajati. Uz to, moramo biti svjesni da su to samo otkriceni slučajevi zlostavljanja. Pitanje kojeg se užasavam jest koliki je broj neotkrivenih zlodjela takve vrste. Slučaj koji me najviše potaknuo na pisanje ovog posta jest naravno ovaj zadnji incident u Galižani pokraj Pule. Žrtva je bio 8-godišnji pas Miško. Rentgen je pokazao da je Miško imao i dva metka u glavi i vratu. Zbog ozbiljnosti ozljeda, psa su morali uspavati. Možda sam ja dodatno senzibiliziran na ovu temu zbog činjenice da sam i sam vlasnik psa, no vjerujem (duboko vjerujem!!!) da i drugi (ne)vlasnici pasa o tome dosta razmišljaju. Smatram da je zlostavljanje životinja veći problem nego što nam se na prvi trenutak čini. Pravo je pitanje tko su ti zlostavljači? Kakav je njihov psihološki profil? Mislim, očito nije normalan, no trebamo se zapitati da li je zlostavljanje pasa (ili bilo koje druge životinje) za sada samo upozorenje da će ta osoba danas-sutra zlostavljati i ljude oko sebe? Dokazano je da veliki broj osoba koje muče životinje u mladosti, kasnije tu svoju “naviku” nastave prakticirati na svojim bližnjima, posebice vlastitim obiteljima. Smatram da je to mnogo veći društveni problem nego što nam se može činiti na prvi pogled. Kako mi to, kao društvo, možemo zaustaviti? Možda “zaustaviti” nije najpogodnija riječ jer se zlostavljanje nikada neće moći do kraja iskorijeniti. Možda je primjerenije pitanje na koji način možemo taj društveni problem, koji se tiče svih nas, smanjiti na što manji broj? Vjerojatno sada od mene svi očekujete da ću ja iznjeti neko moguće rješenje (s obzirom da sam pokrenuo ovu raspravu, jel), no ja odgovor na to stvarno ne znam. Možda je djelomično rješenje u većoj aktivnosti udruga za zaštitu životinja po tom pitanju.

Nemojte me krivo razumjeti. Znam ja da je to jedan od najvećih preokupacija tih civilnih udruga, no ja bi volio da im je to primarna djelatnost. Smatram da bi trebali malo manje promovirati vegetarijanstvo, te se više posvetiti ovome pitanju. Joj, nemojte me krivo razumjeti, ja apsolutno nemam ništa protiv vegetarijanstva (dapače, imam pozitivne stavove o tome), no smatram da će taj način prehrane ljudi sami prihvatiti ili neće prihvatiti, dok se na razvijanju svijesti o problemu zlostavljanja životinja treba konstantno raditi dok svi ne budemo upoznati da se sa životinjama ne možemo ponašati kako želimo. No naravno, odgovornost nije samo na navedenim udrugama. Ipak je najvažnija država tj. vlast. Usudio bih se reći da policija i sudbena vlast ne rade dovoljno po tom pitanju. Znam da je lako pametovati ovako iz moje perspektive, no mislim da se na podizanju svijesti ne radi dovoljno. Sada ćete mi se možda smijati, no ovome novouvedenom predmetu zvanom zdravstveni odgoj, bi se možda mogao dodati još jedno poglavlje koje bi se zvalo ponašanje prema slabijima, u ovome slučaju- životinjama :-).

Categories: Svakodnevnica | Oznake: , , , | Komentiraj

San Diego Zoo

Slika

izvor: autorska fotografija

 San Diego Zoo je zološki park smješten u najvećem parku San Diega- Balboa parku. Sa više od 3, 700 životinjskih vrsta u njemu, ovaj zoo spada u jedan od najvećih na svijetu. Sa radom je započeo davne 1915. godine. Prvotna ideja je bila da to bude mali park s isključivo egzotičnim životinjama, no tokom vremena je izrastao u vjerojatno najpoznatiji zoološki park na svijetu.Ovaj nevjerojatan park sam posjetio prošlog ljeta tokom svojeg već spomenutog boravka u Sjedinjenim Američkim Državama. Iako obožavam putovati i uvijek mislim da je svaki grad na neki način poseban, moram priznati da sam San Diego posjetio primarno sa ciljem odlaska u ovaj park.

Slika
izvor: autorska fotografija

Jednog sunčanog listopadskog jutra uputio sam se prema Balboa Parku. Nije ga bilo teško pronaći s obzirom da su po cijelom gradu postavljeni putokazi prema njemu. Nakon što sam “iskeširao” ne-malu svotu novaca za ulaznicu, uronio sam u ovaj životinjski svijet. Iako sam i inače veliki ljubitelj životinja, moram priznati da sam ovdje ostao pomalo u šoku. San Diego Zoo nije organiziran poput drugih zooloških vrtova. On funkcionira poput jednog grada. Postoje tzv. kvartovi (districts) u kojima žive srodne životinje.Na ulazu odmah dobijete kartu za snalaženje. U prvi čas mi se to činilo smiješnim, no stvarno bi se bilo vrlo teško snalaziti na slijepo. Postoji i mogućnost unajmljivanja profesionalnog vodiča, no moja financijska sredstva su bila poprilično ograničena. Taj park je toliko velik da se preporuča ostati minimalno 2 dana u njemu (pokraj parka postoji i nekoliko manjih hotela), no ja sam se odlučio ostati samo jedan i to iz već spomenutog razloga iz prethodne rečenice. Ono što me dodatno oduševilo u parku jesu tri stvari u vezi njegove organizacije. Prvo, pokraj svake životinje dnevno se održavaju nekoliko predavanja gdje posjetioci mogu naučiti mnogo zanimljivih činjenica o njoj. Drugo, ovo nije samo zoološki park. Između svakog “kvarta” postoje mini zabavni parkovi sa spravama kakve možemo pronaći u npr. Gardalandu.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Dakle, možemo zaključiti da je San Diego Zoo osmišljen kao edukativno-zabavni park što se meni čini kao odlična ideja. Treće i najvažnije, oduševila me činjenica kolika je veličina kaveza u kojima se nalaze životinje. Neovisno o tome o kojoj je životinjskoj vrsti riječ, svaka od njih ima po mojemu mišljenju golemi prostor za boravak. Ok ok, već vidim da bi se zbog ovog “razapele” udruge za zaštitu životinja, no ako bi u ijednom zoološkom vrtu životinje mogle biti koliko-toliko sretne, to bi onda sigurno bio ovaj u San Diegu. Sigurno se sada mnogi pitate koje životinjske vrste sam tamo vidio. U svakom slučaju, vidio sam sve one “obične” koje se mogu vidjeti u drugim parkovima plus još mnoštvo egzotičnih. Malo me je sram priznati, no za mnoge prije nikada nisam niti čuo.Životinjske vrste koje su me najviše oduševile su svakako žirafe, polarni medvjedi te najposebniji- koale i pande. Za koale sam se jako iznenadio koliko su male. Bez problema stanu u ruke čovjeku. Kada sam ih promatrao, poželio sam imati jednu za kućnog ljubimca. Bilo je to malo smiješno jer sam se raznježio poput nekog malog djeteta. Zanimljiva činjenica vezana uz koale iz San Diega jest ta da je 1997. godine rođena prva albino koala. Nju nažalost nisam uspio vidjeti. Pande su priča za sebe. One po cijele dane jedu i prave su frajerice i frajeri. Sve u svemu, iskustva vezana uz posjet San Diego Zoo-a će mi zauvijek ostati u dobrom i toplom sjećanju. I to ne samo zato što sam vidio mnoštvo zanimljivih životinja nego i zato što sam se upoznao s jednim sustavom koji doista vodi brigu te mu je stalo do životinjskog svijeta. Njegova je filozofija da ako već životinje moraju biti zatočene, neka onda imaju najbolju moguću skrb na svijetu. Prije nekoliko tjedana s društvom sam bio posjetio zagrebački zoološki vrt. Svjestan sam da se zbog financijskih (i možda stručnih) razloga naš zoološki vrt ne može organizirati poput onog u Kaliforniji no mogli bi pokupiti mnoštvo sjajnih ideja i prilagoditi ih našim uvjetima.

izvor: autorska fotografija

izvor: autorska fotografija

Categories: Putovanja | Oznake: , , , | Komentiraj

Samobor- “utopija” u blizini Zagreb

Slika

izvor: autorska fotografija

Samoborje grad u blizinu Zagreba. Trenutno broji oko 37.500 stanovnika. Kroz povijest, a i danas, Samobor je jedno od najpopularnijih izletničkih destinacija u Hrvatskoj, posebice za stanovnike glavnoga grada Zagreba. Ovaj grad obuhvaća 77 mjesta i naselja, među kojima su i Velika Jazbina, Mala Jazbina, Kotari, Rakov Potok i mnogi drugi. Grad Samobor udaljen je od grada Zagreba 25 kilometara, a od graničnog prijelaza sa Slovenijom samo 4 kilometra. Povijest Samobora je vrlo duga i zanimljiva. Poveljom kralja Bele IV. 1242. godine, Samobor je dobio status slobodnog trgovačkog sjedišta. U doba Napoleona, Samobor je bio dio Ilirskih pokrajina te se nalazio pod francuskom upravom. Zbog svojeg vrlo povoljnog položaja i blizine Zagreba, Samobor je razvio obrtništvo kao jednu od svojih glavnih gospodarskih grana.

Slika
izvor: autorska fotografija

Ovu subotu  posjetio sam ovaj simpatičan gradić sa svojim roditeljima. Iako sam u Samoboru bio već bezbroj puta, uvijek se radujem ponovnom posjetu ovome malome raju u blizinu hrvatske metropole. Također, moram nadodati da je pristup Samoboru dodatno olakšan jer je nedavno otvorena autocesta koja postoji gotovo do ulaza u grad. Nakon probijanja autom kroz prometne gužve Zagreba, za nekih 20-ak minuta stižete u Samobor.Već na samome ulazu u Samobor gotovo da možete opipati posebnu „vibru“ koja se nalazi u navedenome gradu. Nakon podužeg traženja parkinga, mjesto smo (napokon) pronašli kod nadaleko poznatoga hotela među Purgerima- hotela Lavica. Iako taj hotel nije neka ekskluziva (tj. ne broji bog zna koliko zvijezdica), on je jedan od simbola ovoga grada (uz hotel Livadić dakako).

Slika
izvor: autorska fotografija

Nakon toga, počeli smo sa šetnjom ulicama ovog baroknog grada. Doduše, moram naglasiti da ta šetnja centrom Samobora nije odveć duga, no dovoljna je da zadovolji turistički duh u vama. Nakon prolaska glavne samoborske ulice i crkve, šetnja se nastavlja živopisnom stazom uz potok Gradna. Tokom vremena provedenog uz Grednu, pažnju vam zaokupljaju šumovita brda te u visini razrušeni, drevni dvorac (do kojega se ovaj put nisam penjao). Nakon jednosatne šetnje, sjeli smo na ručak u poznati samoborski restoran Kod Gabreka. Eto, to bi ukratko bio moj dan proveden u Samoboru.

izvor:autorska slika

izvor:autorska slika

Stvar koja me najviše potakla na pisanje posta o ovoj temi jest zapravo položaj Samobora (a i drugih gradića) u okolici velikih gradova u Hrvatskoj. Iako nisam stručnjak po tom pitanju, smatram da takvi gradovi imaju jako dobru perspektivu. Razumijem, možda je Samobor izuzetak, no moje mišljenje ostaje takvo i to iz više razloga. Prvo, mnogi ljudi, pogotovo obitelji s djecom žele biti blizu velikog grada, no opet ne u njemu samome jer smatraju da će im djeca imati kvalitetnije djetinjstvo u manje užurbanoj sredini. I još važnije, porez u manjim gradovima je mnogo manji nego, primjerice, u Zagrebu. Na taj način, mnoga domaća i strana poduzeća se odlučuju na otvaranje svojih ureda u manjim sredinama. Time se razbija predrasuda da u malim sredinama u Hrvatskoj nema posla. Osim Samobora, drugi odličan primjer za to jest Jastrebarsko. Ono je 2012. godine izabrano za najprospektivniji mali grad u jugoistočnoj Europi. No s druge strane, možda su  Samobor i Jastrebarsko uspjeli poboljšati kvalitetu života svojih stanovnika zbog bizine Zagreba, koji ipak znatno odskače od ostatka Hrvatske. Koliko god bih se volio praviti pametan, ne mogu pisati o ostatku Hrvatske. Zaista ne znam kakva je okolica primjerice Splita. No, ipak nije sve tako sjajno. Smatran da bi lokalna samouprava, ali i vrhovna vlast u našoj državi, trebala još puno toga poboljšati u izjednačavanju grada i njegove okolice. Kada o tome razmišljam, prvo mi na pamet padne povezanost grada i periferije. Smatram da je od krucijalne važnosti povezati Zagreb i okolicu, i to pomoću brzog vlaka/podzemne. Sjećam se iskustva iz Pariza. Prije dosta godina, proveo sam dio ljetnih praznika s roditeljima kod prijatelja koji žive u okolici francuske metropole. Oni svi skoro rade u Parizu, no žive u malom gradiću koji je  dosta udaljen od centra grada. Dapače, udaljenost između Pariza i grada u kojem oni borave je mnogo veća od relacije Zagreb-Samobor. Međutim, javni prijevoz je odlično organiziran. Od centra Pariza do njih možeš doći brzim vlakom koji vozi svakih sat vremena. Svjestan sam činjenice da se mi možda ne možemo uspoređivati sa zapadnom Europom, no smatram da bi se tu ipak trebalo nešto učiniti. No bilo kako bilo, ipak smatram da Samobor predstavlja jedan svijetli primjer hrvatske provincije koji se uspio nametnuti kao gospodarski i kulturni „tigar“. Sjetimo se samo poznatog samoborskog fašnika 🙂

Categories: Putovanja | Oznake: | 1 komentar

Božićno “ludilo”

Advent ili Došašće je razdoblje u godini koje označuje vrijeme pripreme za Božić i novogodišnje blagdane. Zanimljivo jest to da je ono, ujedno, početak crkvene godine (osim kod pravoslavnih vjernika, kojima počinje 1. rujna). Advent u katoličanstvu započinje 4 tjedna prije Božića. Najranije može započeti 27. studenoga, a najkasnije 3. prosinca. U Rimokatoličkoj Crkvi, razdoblje Adventa najlakše ćemo prepoznati po karakterističnoj ljubičastoj boji. Osim toga, Crkve i privatni domovi stavljaju na stolove adventske vijence, s 4 svijeće. Svaka svijeća predstavlja jedan tjedan koliko traje Advent.

Slika
izvor: autorska slika

Neki bi se mogli zapitati kako sam se odlučio za ovu temu, s obzirom na činjenicu da nisam vjernik i ne idem u Crkvu. Potaknuo me jedan problem o kojemu razmišljam svaki put kada nam dođe ovo predbožićno razdoblje godine. Pitam se, da li Hrvati malo pretjeruju s pripremama za Božić? Već godinama, uvijek negdje oko Svetog Nikole, Zagreb zablista s lampicama raličitih boja (ove godine čak i ima nekoliko nejasnih inovacija), borovima na svakome većem trgu u gradu te mnoštvom štandova po centru. Meni je jasno da Božić kao blagdan više nije samo povezan s vjerom kao nekada, no da li su nužne tolike „pripreme“? Možda bi bolje pitanje bilo, jesu li to uopće pripreme ili samo izlika ljudima da se tih nekoliko tjedana nekontrolirano troši, pod izlikom velikog blagdana? Nemojte me krivo shvatiti jer bi mogao ispasti licemjeran, i ja isto volim kada je grad okićen, ali moje je skromno mišljenje da se zadnjih par godina počelo pomalo pretjerivati. Nekako si ne mogu pomoći, a da ne spomenem dekor Zagreba ove godine u božićno vrijeme. Možda sam ja glup, ali mi nisu u potpunosti jasni ukrasi koji nam svijetle iznad glave. Možemo početi od onih svijetlećih zastava u Bogovićevoj. Prvo, mrsko mi je povezivanje nacionalizma i vjerskog blagdana. Drugo, čak i ako „progutam“ ovo prvo, nije mi jasno koju državu te lampice predstavljaju. Hrvatsku? Francusku? Nizozemsku? Ili možda Luksemburg?

Slika
izvor:autorska slika

Ako iz Bogovićeve samo malo skrenete udesno u Gajevu, naći ćete nadasve zanimljiva srca koja vise s fasada zgrada. Kada ih vidim, pitam se slavimo li Božić ili možda Valentinovo? Itd. Kada uz sve to pridodamo koncerte (s raznoraznom tematikom) koji se održavaju  gotovo svake večeri na Trgu bana Josipa Jelačića te prenatrpane štandove s raznoraznim artiklima (odjeća, čvarci, petarde itd.) dobijemo, po mojemu mišljenju, jedan miks svega i svačega, zbog kojeg nam više nije jasno što točno slavimo.

Slika
izvor: autorska slika

I kao šećer na kraju, dolazi nam Polnoćka i nimalo neskrivene političke poruke koje dolaze od naših svećenika. Tim gore, ove godine je uplitanje Crkve u svjetovni život kulminirao zbog famoznog zdravstvenog (spolnog) odgoja. Iako sam ja možda lično laik što se tiče duhovnosti, smatram da sve ovo pridonosi iskrivljavanju istinskog značaja Božića, a to je- mir, sreća i provođenje vremena sa svojim najmilijima.

Categories: Svakodnevnica | Oznake: , , , , | Komentiraj

Viva la America!

Ljeto 2012. proveo sam na vrlo neobičan način. Naime, proveo sam ga na radnome programu u Sjedinjenim Američkim Državama. Volio bih prvo ukratko opisati kakav je to program. Dakle, tu svoju “pustolovinu” sam si omogućio preko međunarodne agencije koja se zove CCUSA. Za moguće zainteresirane, da biste mogli aplicirati, morate biti redoviti student kojemu je ostalo više od dva nepoložena ispita (uz naravno, određenu svotu novaca koje morate imati za početak). Nakon nekoliko mjeseci traženja, našao sam posao u malenom mjestu na sjeveru savezne države Minnesote.

 izvor: autorska slika
Ely, Minnesotaizvor: autorska slika

Kada kažem malenome, mislim na selo od više-manje 300 stanovnika koje se zvalo Ely (čita se ILI). Radio sam kao prodavač u jednome dućanu sa sportskom odjećom. Zaposlili su me dvojica Kolumbijaca. Osim mene, u dućanu su radili i trojica studenata iz Dominikanske Republike. Ja sam to svoje ljeto zamislio, pa i organizirao u dva dijela- radni dio koji je trajao 2 mjeseca te zabavni dio (u vremenu od mjesec dana) u kojemu sam putovao. Nakon tisuća i tisuća radnih sati provedenih na sjeveru SAD-a, uputio sam se na veliko putovanje po zapadnoj obali SAD-a. Kako sam se odlučio na zapadnu, a ne istočnu obalu ove goleme zemlje nisam siguran. Valjda zato što me privukla topla klima i gradovi poput San Francisca koji se tamo nalaze. Tokom zadnjih mjesec dana, posjetio sam sve značajnije gradove u Kaliforniji (već spomenuti San Francisco te Los Angeles, Santa Barbara i San Diego), te Las Vegas u Nevadi. Imam stvarno puno  dojmova o toj svojoj maloj “pustolovini”, pa sam se odlučio svakoj posjećenoj destinaciji posvetiti nekoliko redova.

San Franciscoizvor: autorska fotografija

San Francisco
izvor: autorska fotografija

San Franciscoizvor: autorska fotografija

San Francisco
izvor: autorska fotografija

Prvi grad koji sam posjetio bio je San Francisco (u koji sam stigao avionom iz Minnesote). On je u samoj Kaliforniji tek 4. grad po veličini, no po svemu je uz L.A.jedan od najznačajnih gradova, ne samo u toj saveznoj državi nego i u cijelome SAD-u. On je po mnogoćemu vrlo neobičan. Prvo, u životu nisam vidio brdovitiji grad. Iako se možda (za sada) ne vidi, no mislim da sam si poprilično razjačao noge hodajući pa njegovim ulicama. Osim po tome, grad je poznat i po mnogim drugim prepoznatjivim stvarima- gastronomiji, vrlo brojnoj kineskoj manjini u gradu te možda najvažnijim od svega- borbom za prava gay populacije. U ovome sam gradu (sa zadovoljstvom) proveo najviše vremena- punih dva tjedna. Nakon San Francisca, među Amerikancima poznatog pod nazivom “Frisco”, posjetio sam jedan jedini Los Angeles, grad palih anđela.

Los Angelesizvor: autorska fotografija

Los Angeles
izvor: autorska fotografija

Hmmm što bi o njemu mogao reći? Osim toga da me u potpunosti razočarao…Da, Beverly Hills, Hollywood, Santa Monica- sve je to lijepo posjetiti no na mene to nije ostavilo zamjetan utisak. Mislim, drago mi je da sam to sve doživio i te četvrti zaista jesu atraktivne, no taj grad nema neke posebnosti, ili kako bi ljudi rekli- neku posebnu “vibru”. Osim toga, nije mi se svidjelo to što je u tome gradu vrlo izražena potreba na vrlo siromašne i na vrlo bogate.

Los Angelesizvor: autorska fotografija

Los Angeles
izvor: autorska fotografija

Tim više što zbog toga ona poznata rečenica- “američki san” pada u vodu. Moja sljedeća destinacija je bio San Diego. Taj 2. po veličini grad u Kaliforniji je poznat diljem svijeta primarno zbog tri atrakcije koje se u njemu nalaze. To su: zoološki vrt, akvarij te sjedište američke mornarice. Zoološki vrt  i akvarij San Diega su stvarno nešto posebno. No, to možda i ne treba čuditi s obzirom na činjenicu da ta dva parka su jedni od najvećih na svijetu s tom tematikom.

izvor: autorska slika

izvor: autorska slika

Vidio sam mnoge životinjske vrste za koje nisam ni znao prije da postoje. Osim toga, važno je spomenuti da su ta dva parka koncipirana na vrlo zanimljiv način. Oni su ujedno i parkovi sa životinjama i zabavni parkovi poput Disneylanda, Gardalanda itd. Posljednji grad (no ne i najmanje važan) koji sam posjetio bio je jedan jedini- Las Vegas. Mislim da o njemu nema potrebe puno pisati jer svi imaju neko mišljenje o tome “gradu poroka”. Mišljenja sam da ga većina ljudi doživljava kao grad u koji ljudi dolaze zadovoljiti svoje “najniže” potrebe, grad u kojemu su droga, alkohol i seks dostupni na svakom mjestu. Možda zvuči nevjerojatno, no to upravo i je tako. Čak bi se usudio reći da je još puno gore, ili bolje. Ovisi kako na to tko gleda, jel…Moram priznati da mi je dobar dio memorije vezane za taj grad u “magli” i to zato što je alkohol tamo gotovo i besplatan. Dovoljno je da uđete u neki casino i ubacite najmanju novčanu cifru u aparat za klađenje. Odmah čim to učinite, dolazi vam konobarica od koje BESPLATNO možete naručiti bilo koje alkoholno piće.

Las Vegasizvor: autorska fotografija

Las Vegas
izvor: autorska fotografija

Zvuči primamljivo, zar ne? Eto, to je ukratko presjek mojeg boravka u toj fascinantnoj zemlji. Puno sam toga vidio, i što je možda najvažnije- sebe sam dosta upoznao. Jednostavo kada se čovjek sam nalazi na drugom kraju svijeta, on nauči puno toga novoga upravo o sebi samome. Kada bi me netko pitao da li se isplati ići na takav nekakav put, moj odgovor bi zasigurno bio-DA!

Putovanje je otkrivanje da su svi u krivu kada su u pitanju tuđe zemlje.”

                                                                                                                                            Aldous Huxley

Categories: Putovanja | Oznake: , , , , , , | 4 komentara

Stigao nam je još jedan Interliber!

Slika

izvor:autorska fotografija

Ovogodišnji međunarodni sajam knjiga održan je od 13. do 18. studenog i to na već standardnoj lokaciji- 5. i 6. paviljonu Zagrebačkog velesajma. Na sajmu su nastupili svi važniji hrvatski nakladnici , među kojima je i Profil, Algoritam, Školska knjiga i mnogi drugi.

 Slika
izvor:autorska fotografija

Postoji nekoliko inovacija što se tiče ovogodišnje “izložbe”. Ovogodišnji Interliber nije bio zamišljen samo kao pregled raspoloživih knjiga, nego i kao mali muzej. Naime, postavljena je izložba starih slikovnica, dječje književnosti u inozemstvu te slavnog francuskog stripa. Također, novost je da je uveden i tzv. “autorski kutak”, gdje su mnogobrojni autori održali predavanja o svojim djelima te se družili s posjetiteljima i svojim “obožavateljima”. Ako se mene pita, posjećenost je bila i više nego dobra. Već godinama odlazim na dotični sajam i rekao bih da je 2012. Interliber privukao rekordan broj posjetitelja. Razlog tome je možda i činjenica da su organizatori osigurali popuste do fascinantnih 70% te ubrzo nastupajući zakon po kojemu se uvodi PDV na knjige (u iznosu od 5%). Smatram da to nije naročito pametno s obzirom na žalosni podatak da su Hrvati na dnu europske ljestvice što se tiče čitanja knjiga. Zbog toga će, po mojemu mišljenju kupovati i još manje knjiga nego do sada. Sve to je dovelo do smiješne, ali i pomalo uvredljive ponude za nevjerojatnih 9 kuna.

Slika
izvor: autorska fotografija

Ono što me je ove godine iznenadilo jest vrlo bogata ponuda za djecu i mlade i pritom ne mislim isključivo na knjige. Tu su se mogle naći raznorazne slikovnice, igrice, učilice itd. Usudio bih se reći da je čak možda i 50% cijele ponude Interlibera bila namijenjena najmlađima.

Slika
izvor: autorska slika

Razlog tome jest možda to što nakladnici žele javnosti “usaditi” naviku konzumiranja knjiga te su se zato usmjerili na najmlađe koji još nemaju razvijenu kulturu čitanja. No, to su sve samo moja nagađanja. Ja sam ovaj sajam posjetio jedno tmurno jutro sa svojom prijateljicom(kolegicom) s fakulteta. Ostali smo pomalo “zabezeknuti” kada smo ugledali količinu školskih autobusa ispred Velesajma, ali i odraslih ljudi koji su ovaj petak odlučili provesti na Interliberu. Smatram da to možemo protumačiti donekle optimistično jer na taj je način razbijena iluzija o tome da su knjige staromodne, dosadne itd. Tijekom vremena provedenog među knjigama, zapisao sam si mnogo zanimljivih naslova te se na taj način povečao broj knjiga koje nastojim pročitati u skorije vrijeme. No, iako mi je (priznajem) primarna svrha posjeta Interliberu bila ta kako bih pokupio nove naslove koje ću pročitati u slobodno vrijeme, zaintrigirala me činjenica koliko se nakladnici trude približiti kulturu čitanja hrvatskim građanima. Također, dojmila me se i sama organizacija i trud koji je uložen u ovaj dugogodišnji projekt. Osobe koje redovito posjećuju ovaj sajam lako mogu primjetiti kako se on razvija i napreduje iz godine u godinu. Od običnih štandova, koji su ovaj sajam sačinjavali u ranim godinama pa sve do interaktivnosti, brojnosti posjetitelja i atraktivnosti koji obilježavaju ovogodišnji Interliber.

“Soba bez knjiga je kao čovjek bez duše.”  Ciceron

Categories: Svakodnevnica | Oznake: , | 2 komentara

Blog pokreće Wordpress.com.